Fulvio Šuràn
Nikakva nas reforma neće spasiti

Glavni obrazovni cilj škole nije i ne može biti samo praćenje razvoja pojedinih tehnika i vještina. Ono treba biti u službi formiranja osobe na kognitivnoj, emotivnoj i kulturnoj razini, osposobljavajući je, da se odgovorno i pozitivno suočava sa nesigurnostima i promjenama u sadašnjim i budućim društvenim i profesionalnim okruženjima. Osim izrade novih znanja, potrebno je obrazovanje 'osloboditi' od bilo kakvog znanstveno-tehnološkog determinizma što je itekako bitno za razumijevanje trenutnog stanja planetarnog čovjeka i obvezni preduvjet osvještavanja vlastite osobnosti. Treba kod mladih, njegovati ideju integralnog ljudskog bića, sposobnog da se u singularnosti osobnog mikrokozmosa slobodno usredotočuje na različite aspekte ljudskog makrokozmosa. Gdje sigurnost ne ograničava slobodu već ju omogućuje u cilju cjelovitijeg razvoja pojedinca kao osobe i kao kolektivnog bića. Osim toga odnos između osobnog mikrokozmosa i makrokozmosa čovječnosti treba promatrati i u svom dvostrukom obliku: s jedne strane, sve što se događa u svijetu utječe na život svake osobe; s druge strane, svaka osoba ima jedinstvenu i posebnu odgovornost u odnosu na čovječnost. Stoga je itekako važno i prioritetno, u suvremenom školstvu, stvoriti novi „savez“ između različitih područja znanja/studija. Tu se misli na znanosti i tehnologija s humanističkim programima, koji će biti u stanju surađivati i doraditi stvaralački, tj. „novi“ humanizam.

Za informacije o kupnji knjige kliknuti ovdje.